9/15/2011

Autoblogerski vodič kroz galaksije


“Naseljenost NE POSTOJI !

Poznato je da je broj svetova beskonačan. To je iz prostog razloga što ima beskonačno mnogo prostora u kome se nalaze. Ali, nisu svi naseljeni. Prema tome, broj naseljenih svetova mora biti konačan. Bilo koji konačan broj podeljen sa beskonačnošću toliko je blizu ničemu da ga ne treba ni pominjati, tako da se može reći da je prosečna naseljenost svih planeta Vaseljene jednaka nuli! Iz ovoga sledi da je naseljenost čitave Vaseljene takođe ravna nuli, a ljudi koje srećete s vremena na vreme samo su proizvod vaše bolesne mašte!“


Verujem da je većina vas čitala knjigu Autostoperski vodič kroz galaksiju, neponovljivog Daglasa Adamsa. Sve što treba da znate o uređenju životnih prilika (i neprilika) u dostupnom nam Univerzumu, nalazi se u toj knjizi. Ovaj tekst je pokušaj da se na najjednostavniji mogući način opišu svojstva galaksija koje se javljaju u nama dostupnom Univerzumu. Ukoliko neko od vas, članova SAPIENS KLUBA, tamo naiđe na autostopera, recite mu da se kloni Vogonaca... i da pažljivo ispija Grgolj blaster!

9/13/2011

DALTONIZAM

 Piše: Venecijanka

Kikotom se nasmejao kad mu javiše da je poražen...
prstima je iscrtavao pokidane granice zamišljenih zemalja,
koje je već unovčio - unapred...

Znao je da poražen ne može biti dokle god ima sebe i svojeglavu glavu,
koja samo kroz zid pobede prolazi...

Zagroktao je kad su poraz potvrdili. Pa to nije njegova stvar,on je imao plan, grafikone,
i to u boji, a njihov daltonizam nek* nadoknadi izgubljeno.

Šta su tražili na žutoj teritoriji, kad im je odrednica bila crveno...
Zalutaše u Lorkino zeleno i sad on mora ponovo da izmeša paletu...

Šta ga se tiču tuđi porazi , boje su postojane...

Trebalo je samo da ih slede...

Ne dotiču ga tuđi gubici, on je dobitnik na papiru i to će dokazati na sudu,
kad bude išao zbog očinstva...

I tu su se pomešale boje...Lepo joj je dao grafikon i to u boji,
što ga nije sledila, dete je rođeno, biološki jeste, ali grafički nije njegovo...

Pa, ljudi , dokle da vam tumačim boje???












_

9/01/2011

Priča o tamnoj materiji


Mlečni put snimljen iznad kompleksa teleskopa La Silla Paranal u Čileu

Centar naše galaksije nije vidljiv na optičkim talasnim dužinama, jer ga zaklanjaju brojni oblaci sačinjeni od gasa i prašine. Ipak, ako koristimo radio i infracrveni (IC) deo spektra, posmatranje je moguće, jer na primer znamo (astronomi, a i ostali, nadam se) da infracrveno zračenje može prodreti kroz  prašinu i gas. Tako je došlo i do velike ekspanzije infracrvenih kosmičkih projekata, pokrenutih upravo iz razloga da se naprave što detaljnije mape struktura u Univerzumu. Poznato je da je središte naše galaksije veoma jak izvor IC-zračenja, i da se veoma zgusnute zvezde i gasovita materija kreću ogromnim brzinama oko tog galaktičkog centra.

Još jedan gost na mom blogu: Multitalentovani postpunk poeta Vladimir Simić from Little Moštanica.
U sklopu akcije "Negujmo ćirilicu", Vladimirova pesma je ovde objavljena u izvornom obliku.
Hvala, Vladimiru!

Piše: Vladimir Simić


Једном Краљичин Вртлар беше кажњен за свој грех,
И сад му је казна задовољство, и задовољство му је казна.
Заљубио се у Невен, своје Краљице вољени цвет,
И сад се Вртлар окреће у кругу што чине сласт и патња:

Јер он је сваке ноћи, усред мрака, у врту разодевен,
Кажњен да иза склопљених капака гледа како цвета Невен.

О, не би он то могао да му у главе крви не цвета
Невен док спава – то је осећај тела што наводњава леје:
Он испред престола, Невен на престолу, и мрак је свуд око њега,
А он се не чује, он мисли: ТУ САМ... ДА ЛИ МЕ ЧУЈЕ...

А сваке ноћи, усред мрака, у врту сасвим разодевена,
Краљица тражи речи за буђење Вртлара из убраног Невена.


BARILI-KALO

 Piše:Venecijanka

Milena...Frida...
Frida...Milena...
Četiri šake, 20 prstiju
Pregršt poteza kičicom
Frida...Milena...
Žene od stakla
Usudiše se da prstima stvaraju mermerni svet
Ne dopustivši bolu da
Preuzme prevagu.

"Kad zaboli, a ti stavi četkicu međ*  zube,
Ne moraju da znaju da je teško."-  šapuće Frida Mileni, dok joj gladi kovrdze.

"Volela bih da te skiciram za Vogue, tvoje telo nije slomljeno,ono je otporno na sažaljenje." - odgovara Milena stidljivo.

"A da me nacrtaš u krevetu tako da je on vertikalan, možda mi tad možeš navući venčanicu?
Volela bih Dijegu da skrenem misli sa svih tih žena!" - osiono će Frida.

"Kako god da te predstavim,
Osušićeš se na platnu,
Ostaće bela tačka, koju mogu (ako želiš ) u venčanicu da pretvorim" ,  sa stahom predloži Milena.

"Odlično" , uskliknu Frida, " a ja ću tvoje ruke poljubiti i usne nasloniti na platno, tako ćeš večno živeti u meni,
i ja u tebi, a svet, Dijego... neka ližu svoje rane kao ranjeni lavovi

Jer ne umeše da prepoznaju- predanost..."