Šahovska tabla je svet, figure su pojave u Univerzumu, pravila igre su ono što zovemo Zakoni prirode, a igrač sa druge strane table je skriven od nas.
Tomas Haksli, slavni engleski biolog
U kasne noćne sate, dok sam igrao jednu od beskrajnih brzopoteznih partija sa svojim tadašnjim cimerom (a ispitni rokovi u Srbiji daju mogućnost da se ovako “detaljno” pripremate za ispite iz fizike i matematike, uostalom, Čovek koji ima sat zna koliko je sati, čovek koji ima dva sata igra šah), na stolu je stajala knjiga velikog kosmologa i fizičara Stivena Hokinga “Kratka povest vremena”. Nije bilo prijatno saznanje da smo vrlo često bezuspešno pokušavali da odgonetnemo neku naučnu “sitnicu” poput one : ŠTA JE VREME? Zastavica koja na šahovskom satu označava kraj partije već je došla do svog vrha, kada sam (što zbog svoje lošije pozicije, što zbog onog naučnog crva koji vam se stalno mota po glavi) zaustavio sat i uzviknuo: NE MOŽE SE BEZ VREMENA (A I PROSTORA, AKO BAŠ HOĆEMO DA “TERAMO MAK NA KONAC”)!
OK. Sad sledi ono: Kako? Zašto? Čemu? I slična pitanja…
I gde je šah u svemu tome?
